A A A

Nacionalna asocijacija praktičara/ki omladinskog rada je u partnerstvu sa Estonskim omladinskim centrom (Estonian Youth Work Centre) u okviru projekta „Youth Work – uprising beyond the borders“,  od 01.02. do 07.02. 2019. godine realizovala studijsku posetu za sedmoro omladinskih radnika/ca iz Srbije. Kako je protekla poseta i šta su učesnici imali prilike da vide i nauče pročitajte u blogu Deniza Hotija. 

[Bloger iz Estonije] – Deniz Hoti

NAPOR - Nacionalna asocijacija praktičara/ki omladinskog rada je tokom prošle godine došla na super ideju da nekolicinu omladinskih radnika iz Srbije pošalje u jednu malu zemlju na samom severu Evrope. Naša studijska poseta počela je danas (01.02.2019). Radoznalo istražujemo sve o dobrim praksama omladinskog rada sa ciljem da naše iskustvo, po povratku u Srbiju, prenesemo zajednici omladinskih radnika. Kako biste bili u toku odlučio sam da svoje utiske podelim sa vama putem društvenih mreža u realnom vremenu.

Prvi utisak o Estoniji u tri reči. Pametni. Skromni. Inventivni!

Estonija je zemlja u kojoj trenutno posluju 4 jednoroga. Termin „jednorog“ skovan je od strane venture investitora Aileen Lee-a 2013. godine i označava kompanije u privatnom vlasništvu čija vrednost premašuje milijardu dolara. Ova baltička zemlja uvela je i onlajn glasanje 2005. godine što je rezultiralo transparentnošću izbornog procesa, smanjenjem troškova i većom participacijom građana. Vlada Republike Estonije je prva zemlja koja je ponudila E-Residancy svim građanima sveta, sa ciljem da napravi novu digitalnu naciju! E-Residency, je zapravo digitalni ID koji izdaje vlada ove zemlje i koji je dostupan svima u svetu. E-Residency nudi slobodu da se lako pokrene i e-upravlja globalnim poslovanjem u poslovnom okruženju Evropske Unije.

Da smo sve prethodno navedene inovacije vezali za neku od zemalja zapadne Evrope, i to ne bilo koje već na primer: Švajcarsku, Švedsku ili UK; ništa od toga ne bi bilo čudno, međutim mi govorimo o jednoj zemlji koja je bila deo SSSRa i koja broji nešto više od 1.300.000 stanovnika. Pitanje koje se samo sebi nameće: Kako je onda sve to moguće?

Verujem da postoji puno razloga i verujem da bi svaki estonac drugačije odgovorio na ovo pitanje, ali to sada i nije toliko važno, jer jedva čekam da podelim sa svima vama šta sam video u njihovoj državnoj biblioteci. Danas smo nakon standardnih sesija upoznavanja i predstavljanja primera dobrih praksi svi zajedno otišli u obilazak Kannukuke biblioteke. Biblioteka kao svaka druga, dva sprata, brdo knjiga, stolovi i stolice za čitanje i učenje, prostorija za sastanke, space za decu i tu i tamo neki komp za istraživanje. Sigurno se pitate: „ Pa gde je ta magija?“

Magija nije u prostoru već je u rukama omladinskih radnika koji su kreirali programe za decu. Pa oni ljudi u svojim bibliotekama imaju Lego klub, Klub robota i Klub Inovacija i svi ti programi se dešavaju u Labu za Inovacije, koji je opremljen sa pristojnom opremom, od 3D štampača, da grafičkih tabli za crtanje. Pored toga što su programi besplatni najveći utisak na mene ostavio je komentar devojke koja vodi programe i koja je onako skromno i kroz osmeh prokomentarisala: „Deci je ovde zabavno, često nam se dešava da žele da proslave svoje rođendane sa nama, ovde u Labu za Inovacije!“

Nastaviće se... Thank you Eesti Noorsootöö Keskus

 

[Drugi dan]

Estonija je prošle godine imala šta da slavi. Obeležila je 100 godina od svoje prve nezavisnosti. Spremali su se dugo i posvećeno za taj istorijiski trenutak i o tome svedoče ne samo naši domaćini već i taj magičan broj koji se nalazi na svakom koraku, brendu, bilbordu, posteru i bilo kom promotivnom materijalu. Kampanju je pratila, i dalje je prati, mnogo kul onlajn platforma. Nije me mrzelo da je izguglam danas i da se na njoj poigram sa njihovim logotipom i bar na trenutak postanem pravi estonac!

Danas sam saznao i da je grad Parnu zapravo letnji glavni grad Estonije. Nalazi se na jugo-zapadu zemlje, i u dobroj vezi je sa Baltičkim morem i poznat je po mnogobrojnim hotelima, prelepim plažama i što je za nas najvažnije Hobi školama. Sigurno se sada pitate: „Otkud Parnu Hobi škole?“

Parnu ima 5 ovakvih škola i one predstavljaju deo estonskog sistema od 750 Hobi škola. One zajedno zapošljavaju 5621 učitelja i njihove programe trenutno pohađa 139 940 dece, uzrasta od 7 do 19 godina. Mala digresija u Estoniji se mladom osobom smatraju osobe uzrasta od 7 do 26 godina.

Programi u njima su raznovrsni i deca imaju prilike da rade na svojim hobijima, redom: sportu, muzici, različitim umetnostima, prirodnim naukama, robotici, itd.

Moj utisak nedelje je svakako Karstel, koja inače upravlja hobi školama u ovom gradu, i njen odgovor na naše pitanje u vezi sa programima u ovim ustanovama: „Na primer, moja ćerka ima 9 godina i dva puta nedeljno odlazi u Hobi školu da uči kako da kuva.“

Mislim se... Prijatno ;)

Nastaviće se...

P.S.  https://www.ev100.ee/en & NAPOR - Nacionalna asocijacija praktičara/ki omladinskog rada

[Treći dan]

Da li ste znali da je najčešće korišćena reč u estonskom seks?

Evgenija pored toga što radi kao profesorka engleskog jezika odnedavno vodi i Nutineen.ee školu u Tallinnu. To mu dođe zapravo hobi škola i u poređenju sa primerima iz naše zemlje najbliža je Malcu genijalcu ili Klikeru. Razlika je u tome što ova škola nije udruženje građana, već je jedna od škola u njihovom sistemu koja ima akreditovan kurikulum, profesionalnu menadžerku i pomoć od države u vidu subvencija. Nisam siguran u kojoj meri ih država pomaže, ali sam vam dao dovoljno informacija da sami istražite.

Upoznao sam vas sa Evgenijom i Nutineenom jer smo danas imali prilike da se družimo sa njom i njenim lego robotima u podrumu Ministarstva za obrazovanje i istraživanje Republike Estonije. Evgenija nam je predstavila obrazovni program koji je zasnovan na projektnom učenju, uputila nas je i na prvo nacionalno lego robot takmičenje za decu (finale će biti od 8.-10. marta u Talinu) i što je najvažnije ponela je sa sobom lego kocke i omogućila nam je da se sa istima igramo celog prepodneva.

Sledeća stanica bio je Univerzitet u Talinu, treći po redu i veličini univerzitet u Estoniji, koji broji do +7500 studenata i +47 miliona evra budžeta. Formalni obrazovni sistem se ne razlikuje puno od našeg, zgrada je lepo našminkana, ali i dalje koriste zvono, sedi se u klupama i profesori pričaju dok studenti kao sunđeri sve te informacije treba da upiju i potom ponove za tamo neku ocenu. Ovo je moj utisak na osnovu svega što sam video, ne stojim u potpunosti iza svega što sam rekao, jer kako da vam kažem svaki ljud ima pravo da pogreši u svom sudu :)

Da rezimiramo, omladinski rad je prepoznat i institucionalizovan i kroz formalno obrazovanje, konkretno Univerzitet u Talinu ima bečelor i master programe omladinskog rada. Interesantno je da su studije na estonskom besplatne, dok se na engleskom plaćaju. Za više informacija kontaktirajte sajt univerziteta.

Poslednja stanica bila je prostorija za sastanke u Ministarstvu i VR oprema. Igrali smo se sa realnošću. Spoj tehnologije i omladinskog rada nas je inspirisao da se onako ljudski izmaštamo. Šta ćemo od toga reallizovati dobro je pitanje. Biće to jedna paklena pomorandža.

Pozdrav od E-stounca.

 

[Četvrti dan]

Da li ste znali da je 99% usluga državne uprave digitalizovano i dostupno onlajn u Estoniji?

Venčanje, razvod i kupovina nekretnina su jedine 3 stvari koje niste mogli da uradite onlajn u 2018. godini sa državnom upravom ove zemlje na severu Evrope. Direktorka globalnih poslova Estonije, Sandra Sarav, radi na uspostavljanju sistema koji će biti u mogućnosti da opsluži 25 miliona ljudi, i sve to ne bi bilo čudno da ova zemlja, podsećam, nema 1.300.000 stanovnika.

Danas smo se upoznali sa modelom krovne organizacije otvorenih centara za mlade, koja broji 91 članicu. Članice ove organizacije su gradovi ili udruženja građana i njihovi centri za mlade. Članarina na godišnjem nivou iznosi 200evra, ukoliko jedan grad ima jedan centar za mlade, međutim ukoliko jedan grad ima na primer 3 centra za mlade, onda za preostala dva centra plaća dodatnih 25evra po centru = 50evra, odnosno ukupna članarina u tom slučaju je 250 evra.

Krovna organizacija centara za mlade osnovana je 2001. godine, prepoznata je od Ministarstva za obrazovanje i istraživanje, kroz podršku u vidu institucionalnog granta koji pokriva troškove kancelarije i platu izvršnog direktora ove organizacije. Organizacija zapošljava 8ro ljudi i sredstva rejzuju isključivo kroz projekte. Nisu razvili usluge koje naplaćaju. Svi programi su im besplatni i imaju za cilj da omoguće razmenu i sticanje znanja među članicama.

Potom smo obišli jedan od centara u Talinu u kojem smo uz kafu ćaskali o youth work praksi u njihovm prostoru. Dali smo sve od sebe da razumemo kontekst omladinskog rada u Estoniju i njihovim centrima. Zatečenu situaciju smo uporedili sa našom praksom u Srbiji i verujem da će vam uvidi i zaključci do kojih smo došli biti izuzetno interesantni, ali vas molim za malo strpljenja, jer sam sada baš umoran. 

Nastaviće se...

[Peti dan]

Da li ste znali da mladi u Estoniji stiču pravo glasa sa 16. godina?

Na samom početku želim da se na trenutak osvrnem na jučerašnji dan jer jedva čekam da podelim sa vama saznanja naše grupe. Ukoliko ste imali prilike da me pratite prethodnih dana verovatno znate da smo pored svega ostalog obišli, sa današnjim danom, tačno 2 youth centra u Talinu. Kroz razgovore sa omladinskim radnicima i menadžerima ovih prostora stekli smo utisak da Estonci ne prave razliku između rada sa mladima i omladinskog rada!

Pretpostavljam da ni svi moji prijatelji ne vide razliku između ova dva potpuno različita pristupa, pa ću zbog toga napraviti malu digresiju i pomoći nam da se bolje razumemo. Poslužiću se primerom teretane, to je sada ultra popularno mesto.  Rad sa mladima bi podrazumevao da na primer mlada osoba ode u teretanu, neko joj pokaže kako da koristi određene sprave i onda ona te iste sprave krene da koristi, onda nastavi da dolazi u teretanu, trenira nekada sama, nekada sa svojim društvom, i u nekom trenutku na primer prestane da dolazi i nikom ništa.

Sa druge strane omladinski rad bi podrazumevao da kada mlada osoba dođe u teretanu usledi jedan razgovor sa profesionalnim ličnim trenerom (omladinskim radnikom), koji bi pomogao mladoj osobi da uradi samoprocenu svojih snaga i slabosti (odlazak kod nutricioniste, zdravstveni pregled, itd), potom bi zajedno sa mladom osobom definisao željeno stanje i na kraju bi napravili plan kako da te ciljeve ostvare. Profesionalni trener bi posvećeno radio sa mladom osobom, prateći i usmeravajući njen razvoj.

Verujem da vam je ovaj primer pomogao da uočite razliku. Naša grupa i uopšte youth work scena u Srbiji ima sa čime da se ponosi, naš pristup je profesionalan, smislen i pre svega koristan za svaku mladu osobu. Kaskamo za Estonijom u toj institucionalnoj podršci, zamislite prostor od 1000 kvadratnih metara za mlade u strogom centru grada, opremljen po najsavremenijim standardima, u kojem su svi programi za mlade besplatni, jer se isti taj youth centar finansira iz budžeta grada, tačnije od prihoda države od igara na sreću. Mi to nemamo , ali zato kidamo kako radimo!

Da se vratim na sam početak i da li ste znali pitanje. Nekako mi je važno da podelim i istaknem da je Estonija još jedna u nizu zemalja koja je prepoznala uključivanje mladih u donošenje odluka i tako omogućila svojoj deci da sa 16 godina steknu pravo glasa na lokalnom nivou (estonski KOMS zagovara politiku koja bi omogućila mladima da dobiju pravo glasa i na parlamentarnim izborima na nacionalnom nivou). Prema istraživanju estonskog KOMSa 59% mladih, uzrasta 16-17 godina, je izašlo na izbore prošle godine. Još uvek ne postoje podaci o tome na osnovu kojih kriterijuma je mlada osoba donela odluku za koga će da glasa, ali istraživanje je u toku. Rade ljudi. 

Moje lično mišljenje je da će ona Vlada Srbije koja donese odluku da mladi glasaju već sa 16 godina ući u istoriju. Ta odluka će imati za posledicu i unapređenje formalnog obrazovnog sistema, odnosno obrazovanja za demokratiju i ljudska prava. Unapred se radujem takvoj odluci!

Na kraju dana sam otišao i da centra kreativnih industrija u Talinu, obišao sam jedan super coworking prostor i priču o Liftu 99 ću sutra podeliti sa vama.

Sutra je poslednji dan. 

[Šesti dan]

Da li ste znali da je Edvard Lukas, novinar iz Velike Britanije, prvi e-rezident Estonije?

Estonija je lansirala e-rezident program 1. decembra 2014. godine. Program omogućava e-rezidentima pristup uslugama ove zemlje, kao što su: osnivanje kompanije, bankarstvo, procesi naplate i plaćanja, oslobađanje od poreza, itd. Korisnici programa dobijaju pametnu karticu koja im omogućava da potpisuju dokumenta. Program je namenjen preduzetnicima koji ne zavise od geografije, tačnije nije im važna lokacija poslovanja, to su uglavnom preduzetnici koji stvaraju inovativna softverska rešenja, potom pisci, itd.

Prvi e-rezident Estonije je Edward Lucas, novinar iz Velike Britanije. Sigurno se pitate zašto ponovljam priču o e-rezidentima i otkud mi ideja da današnji blog post počnem sa Edvardom. Odgovor je jednostavan. Jučerašnji dan sam završio u Liftu99, coworking prostoru, u kojem prostorije nose nazive po imenima estonskih super star startap faundera i nekih drugih važnih ljudi za ovu zemlju. Edvard je zaslužio da bude jedan od njih. Intesantno mi je bilo i to da soba za mozganje nosi naziv po jednoj zemlji – Islandu, koji je to zaslužio zbog toga što je prvi priznao estonsku nezavisnot 91’ godine.

U kratkom četu sa Lift ekipom saznao sam da broje do 900m2, imaju 120+ (članova) i da više od polovine čine frilenseri iz drugih zemalja. Mesečna članarina je 200e, dok je dnevni najam stolice 20e. Lift coworking koncept je u ekspanziji i polako osvaja i druga tržišta u Istočnoj Evropi. Trenutno su u fazi otvaranja svog prostora u Kijevu, Ukrajina. Pored tog prostora u planu im je otvaranje još jednog prostora u Talinu, koji će biti namenjen iskusnijim startaperima, koji su zbog svog razvoja prerasli koncept coworkinga.

Pored prostora razvojni tim Lifta radi i na aplikaciji koja će omogućiti svim preduzetnicima da se sretnu sa iskusnim faunderima, tipa Niklas Zennström (Skype), postave pitanje, zakažu sastanak i razmene ideje i iskustva.

Pre nego što su se uselili u napuštenu fabriku i od nje napravili wow space, godinama su radili na kreiranju zajednice. Organizovali su brojne hakatone i događaje tipa founders to founders. Danas su svi ti faunderi deo zajednice, dok sa druge strane njihove kompanije pomažu Lift ekipi (coworking tim broji samo tri osobe) da dalje razvija svoje programe i zajednicu.

Na kraju želim da vam se zahvalim na čitanju u proteklih 6 dana. Nadam se da vam je imalo smisla i da sam uspeo da vam bar malo približim kontekst ove male baltičke zemlje.

Do neke druge Estonije... 

 

Projekat „Youth Work – uprising beyond the borders“ finansira Fondacija Tempus kroz program ERASMUS+.